SAT

... a priča teče dalje (31)

Šta je život čovjeka spram kucanja sata?

Krhko i lomno savitljiva vlat.

Odlaze ljudi, zatvaraju za sobom vrata,

u samoći sobe ostavljeno, mudro kuca sat.

Zamire poslednji uzdah na usni od voska.

Sklapaju se ruke, svijeća svjetluca.

A ura kuca, mirno kuca i kuca,

tišina je u sobi kao noć seoska.

Zvone čaše. Gozba. Stolnjaci i vino.

Viču ljudi. Radost. Ure idu.

A sat kuca, govori na zidu

staru pjesmu o protjecanju pijeska

što iz ruke smrti teče, iskri se i ljeska.

Miroslav Krleža

"Vreme"
(mix media; 15 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić

Priredila: Nadica Janić