петак, 2. мај 2008.

OČI BOJE NADE

Priče iz Usnulog grada (8)


Na velikom imanju, u vili pored Dunava, živi mladić sa najlepšim osmehom. Ima oči boje neba ili mora, oči boje slobode...ili nade.
Ime mu je Dejan, ali on ne može da ga izgovori.

Mladić plavih očiju u invalidskim kolicima provodi svoj život. On ne može svoje misli i tajne želje da iskaže u dnevniku, on ne može... mnogo toga ne može.

Mladić plavih očiju uspeo je da upozna lepotu čitanja. Reč – iz koje je sve postalo – za njega je postala – sve. Ali reči su u njemu. Ono što bi nam on rekao rasteralo bi našu bezrazložnu patnju. Njegove reči, da imaju snagu zvuka, prodrle bi u naša čula kao muzika sfera i probudile osećaj blaženstva postojanja.

Mladić plavih očiju ima večiti osmeh na licu. Uvek drugačiji. Ima nekada i tužan osmeh – ali je osmeh...

U zenicama njegovih očiju videla sam dubinu života, tačku koja nas privlači i koja nas odbija, tačku smisla i besmisla postojanja, tačku ka kojoj svi idemo – dok u nju ne utonemo.


Nadica Janić

"Pazovačke novine", avgust 2005.

Нема коментара: